NAŠ BLOG

LIBIJA

Diplomatski odnosi između Srbije i Libije uspostavljeni su 1955. godine i tradicionalno su dobri i partnerski, jer je Libija bila jedna od najznačajnijih arapskih partnera bivše Jugoslavije u oblasti građevinarstva, zdravstva i vojne industrije. Politički dijalog je poslednjih godina u zastoju, zbog aktuelnog stanja u Libiji, ali je nedavna poseta ministarke spoljnih poslova i međunarodne saradnje Libije Nedžle Mohamed el-Manguš svakako bila dodatni impuls zajedničkim naporima da se duga tradicija prijateljstva uspešno oživi.
Srbija i Libija su 2010. godine potpisale memorandum o saradnji u oblasti obrazovanja. Danas u Beogradu postoji Libijsko-arapska škola, dok veliki broj libijskih studenata u Srbiji stiču univerzitetsko obrazovanje.
Partnerski odnosi dve zemlje potvrđeni su i saradnjom sa Društvom za izdavanje nekretnina Dipos. Na nedavno održanoj svečanoj ceremoniji sadnje stabla prijateljstva, u sedištu našeg Društva sa 10 ambasadora arapskih zemalja u Republici Srbiji, prisustvovao je i ambasador Libije u Beogradu, Mohamed Galbun.

Direktor Društva, gospodin Đoko Krivokapić i ambasador Libije u Republici Srbiji, gospodin Mohamed Galbun.

Četvrta po veličini država afričkog kontinenta

Libija je smeštena na severu Afrike, na obali Sredozemnog mora, i predstavlja četvrtu po veličini državu afričkog kontinenta. Glavni grad je Tripoli.
Privreda Libije zasnovana je na planskoj proizvodnji, čija su okosnica eksploatacija nafte i gasa. Zahvaljujući tome ima najveći BDP-a po stanovniku u Africi. Monetarna jedinica je dinar.
Osnovu poljoprivredne proizvodnje predstavlja gajenje žitarica , povrća i voća. Najveće plantaže urmi nalaze se u oazi Kufra u Libijskoj pustinji, gde je posađeno oko tri miliona stabala.

U Libiji postoji 84 obrazovne institucije uključujući i 12 državnih univerziteta i nekolicinu privatnih univerziteta akreditovanih od strane državnih organa. Osnovno obrazovanje je besplatno za sve građane i obavezno u sekundarnom nivou.
Do početka 21. veka turizam u Libiji je bio u razvitku, ali je 2011. godine ova industrija potpuno uništena. Ova afrička zemlja poznata je po ostacima grčkih i rimskih gradova među kojima su najatraktivniji rimski gradovi Sabrata i Leptis Magna, kao i ostaci grčkog grada Kirena.

Libiju krase i izuzetne prirodne lepote a jedna od njih su jezera peščanog mora Ubari. Ova slana jezera razbacana su po peščanim dinama i okružena su palminim drvećem. Koncentracija soli u ovim jezerima je do 5 puta veća nego u moru, a razlog tome jeste što voda iz njih konstantno isparava, a ne puni se svežom vodom. Neka od ovih jezera su jarko crvene boje zbog prisustva algi koje bujaju u slanom okruženju i stvaraju pigmente jakih boja.

Libijska revolucija

Generalna skupština Organizacije ujedinjenih nacija je 1949. godine donela rezoluciju u kojoj se navodi da Libija treba da postane nezavisna pre 1. januara 1952. godine. Kada je Libija proglasila nezavisnost u decembru 1951., bila je prva država koja je ostvarila nezavisnost kroz UN i jedna od prvih evropskih kolonija u Africi koja je dobila nezavisnost. Proglašena je ustavnom i naslednom monarhijom pod kraljem Idrisom.
Pronalaženje značajnih naftnih rezervi 1959. godine i prihodi koji su usledili od prodaje, omogućili su jednoj od najsiromašnijih država na svetu da se razvije i stekne značajno bogatstvo. Iako je nafta drastično unapredila finansije Vlade, nezadovoljstvo naroda nastalo u isto vreme sa pojavom naserizma i arapskog nacionalizma u severnoj Africi i Bliskom istoku, raslo je zbog preterane koncentracije nacionalnog blaga u rukama kralja Idrisa i nacionalne elite.
Zbog toga je manja grupa oficira, predvođena 28-godišnjim kapetanom Muamerom el Gadafijem, izvršila 1969. državni udar protiv kralja Idrisa. Revolucionari su ukinuli monarhiju i proglasili novu Libijsku Arapsku Republiku.