NAŠ BLOG

JOVAN DUČIĆ

SRPSKE DIPLOMATE

SRPSKE DIPLOMATE

„Nije se mogao pametnije utrošiti jedan život, ni bolje iskoristiti jedan talenat. Ništa nije propustio, niti upropastio. Sa onim što je nosio u sebi, više se nije moglo dati nego što je on dao,“ izjavio je jednom prilikom čuveni istoričar umetnosti Milan Kašanin govoreći o Jovanu Dučiću.

Dučićev život je bio romantično putovanje – od rođenja u Trebinju, studija u Ženevi, diplomatske karijere u gradovima poput Carigrada, Sofije, Rima, Madrida, Kaira, pa do smrti u Sjedinjenim Američkim Državama. Pripadao je tada modernoj kategoriji pesnika-diplomata. Smatra se prvim ambasadorom u jugoslovenskoj i srpskoj diplomatiji.

Potkovan znanjem društvenih nauka, filozofije i književnosti, svojim nastupom je često umeo da očara prisutne i da u razgovorima bude neverovatno zanimljiv. Imao je izuzetnu snagu ubeđivanja. Pored toga, bio je i veliki srcelomac.

Diplomatska karijera

U svet diplomatije Jovan Dučić ušao je neposredno pred Prvi svetski rat. U toku 30 godina službe bio je u devet država i 13 misija (tri puta u Italiji, po dva puta u Grčkoj i Španiji, Bugarskoj, Švajcarskoj, Egiptu, Mađarskoj, Rumuniji, Portugaliji).

Nakon izbijanja aneksione krize, srpska vlada ga je poslala u Rim sa zadatkom da radi na propagandi protiv aneksije Bosne i Hercegovine. U Rimu je objavio brošuru pod nazivom Annessione della Bosnia e dell Erzegovina e la questione Serba, koja je uručena poslanicima italijanskog parlamenta uoči rasprave o tom pitanju, u nadi da će se izjasniti protiv aneksije Bosne i Hercegovine.

Drugi svetski rat i kapitulaciju Jugoslavije dočekao je kao ambasador u Madridu, gde je ostao sve do odluke Kraljevine Jugoslavije o prekidu diplomatskih odnosa sa Španijom zbog njenog priznavanja Nezavisne Države Hrvatske.  Odatle prelazi u SAD, u grad Gera u Indijani gde je do smrti živeo kod svog rođaka, industrijalca Mihaila Dučića. Umro  je 7. aprila 1943. godine.

Dučić je jedan je od retkih koji je ostavio jedinstvena istorijska svedočanstva i svoja viđenja pojedinih ličnosti: bugarskog kralja Ferdinanda Koburškog, egipatskog kralja Fuada, italijanskog kralja Emanuela i mnogih drugih. Ostavio je zabeleške, sudove o pojedinim narodima, ocene, predviđanja, analize stanja u Evropi, o Maloj Antanti, Balkanu, jugoslovensko-italijanskim odnosima. Već 1932. godine zapisao je kako je Hitler opasnost za Nemačku i za ceo svet.

Brojna odlikovanja najvišeg stepena govore o velikom diplomatskom ugledu koji je uživao: orden jugoslovenske krune, orden Svetog Save I stepena, egipatsko odlikovanje Orden Nila, čehoslovačko odlikovanje Orden belog lava, orden italijanske krune (najstarije odlikovanje Kraljevine Italije ustanovljeno nakon ujedinjenja), orden rumunske zvezde, mađarski orden za zasluge…

Legende iz službovanja u Budimpešti

Za njegovo službovanje u Budimpešti vezuju se dve legende.

Prva je priča da po dolasku nije bio zadovoljan uobičajenom uniformom koju su nosili ambasadori i poslanici i da je naručio da mu se po sopstvenom nacrtu sašije nova, u kojoj će predati akreditivna pisma. To je i učinio u novom odelu, prilikom čega je naručio je svečani fijaker i upregao četiri bela konja, što je bila velika atrakcija u to vreme.

Druga legenda je da je veoma ugledna i privlačna grofica iz Transilvanije želela je da se upozna Dučića, o kome se pričalo mesecima. Kada se to i dogodilo, oni su se zaljubili jedno u drugo. Nakon što je Dučić otišao u Rim, grofica mu je poklonila svoju vilu u znak sećanja na njihovu veliku ljubav. U ovoj zgradi danas je smeštena ambasada Republike Srbije u Budimpešti, sa originalnim nameštajem iz tog vremena.

Pesništvo

Stihovi Jovana Dučića danas su deo kulture Srbije. Njegova najpoznatija dela, kao što su Jablanovi, Pesma ženi ili Zalazak sunca, predstavljaju inspiraciju za mnoge savremene pesnike. Zbirke ovog pesnika se danas poklanjaju kao iskaz ljubavi.

Jedno od najčitanijih dela srpske književnosti je filozofsko delo Blago cara Radovana, svojevrsna zbirka mudrosti, zapažanja o životu i intrigantnim sudbinskim temama.

Kao pisac-pesnik bio je poznat u srpskim i evropskim krugovima i uživao je veliki ugled. Bio je član Srpske kraljevske akademije i jedan od retkih članova Londonskog književnog kluba koji su poticali iz inostranstva.

Trebinje – Dučićev grad

Dučić je svom rodnom gradu poklonio brojna kulturna dobra, uključujući i prvi spomenik Njegošu podignut 1932. godine. Dragiša Brašovan, jedan od najpoznatijih arhitekata međuratne Jugoslavije, angažovan je da uredi prostor oko spomenika. Dučić je Trebinju takođe ostavio i spomenik Jeleni Anžujskoj, majci srpskih kraljeva Milutina i Dragutina, izuzetnoj ličnosti srpske istorije. Današnji Muzej Hercegovine nastao kao plod ideje najpoznatijeg Trebinjca.

PREPORUČUJEMO izložbu ,,Traganje za novim“

Povodom 150 godina od rođenja Jovana Dučića, Srpska akademija nauka i umetnosti proglasila je 2021. godinom ovog velikog srpskog pesnika, književnike i diplomate.

Pozivamo vas da do 7. novembra u Galeriji SANU posetite izložbu ,,Traganje za novim”, koja prati velikog pesnika od rođenja do prenosa njegovih posmrtnih ostataka u rodni grad 2000. godine. Na izložbi je izložena bista Jovana Dučića, rad vajara Ivana Meštrovića, kao i oko 150 originalnih dokumenata, fotografija, partitura kompozicija na Dučićeve stihove, ličnih predmeta, uz veliki broj reprodukovanih eksponata.